Ryma nije Gospodar Tame?
U Dvorcu Sjena Ryma je stajao i gledao kroz prozor kad se pojavi poznata osoba. Myrone – otkud ti? – zadovoljno ga upita Ryma
Morao sam se uvjeriti svojim očima da su glasine istinite. Doista okupljaš vojsku?
Da, Myrone. I to mogu zahvaliti tebi.
Meni !?- zbunjeno upita Myron, Ne razumijem.
Pa, vidiš Myrone to je još jedan razlog zašto sam ja Gospodar a ne ti. Ali u pitanju je naš razgovor. Ti si me ponukao na ovaj korak.
I kad ćeš objaviti rat? – znatiželjno će Myron
Kad dobijem znak. Ali ne brini se, sve ćeš saznati na vrijeme.
Ne razumijem, ali nema veze odoh ja. – rekavši to Myron nestade u oblaku dima.
Da, Myrone ne razumiješ. – reče Ryma i poče se glasno smijati
Tada se oglasi zvuk roga i to nikom znan zvuk. I odmah se u njegovu uredu stvori stvor kakvog Ryma nikad nije vidio. . bio je visko svega pola metra, imao je krila a hodao je na dvije noge. I tada stvor progovori. Veliki Gospodaru, moje ime je Thibaldo i ja sam glasnika Lorda Maliciusa. Donosim za vas veoma povoljnu vijest moj Gospodaru. Lord je pristao uključiti se u rat i povesti sa sobom hordu paklenih bića. Gospodaru. Lord se nikad nije uključivao u sukob Dobra i Zla , ali ovaj put se uključuje na vašoj strani i nemojte ga izigrati jer to ne bi završilo povoljno za vas. Imat ćete još jednu veliku čast. Sastat će te se s Lordom osobno za dva dana točno u ponoć. U vrijeme kad su Sile Mraka najmoćnije. Gdje će biti sastanak? – progovori Ryma prvi put nakon što je stvor ušao u njegov ured. To nije vaša briga, Lord će vas naći i reći Vam sve detalje, a dotad moj Gospodaru, vi se pobrinite da Josephine O'Donnel nestane s lica zemlje. Mo Molim ? da, dobro ste čuli. Morate ubiti Josephine O'Donnel i to vi osobno kako bi ste dokazali odanost Lordu Maliciusu. Ja dokazao odasnost njemu?! – bjesno vikne Ryma Što si Lord umišlja tko je on? Pa ja sam Gospodar Tame. A, ne – prekine ga glasnik. To je ono što vi mislite. Molim – u nevjerici reče Ryma Gospodar Myu je bio Gospodar tame, a mene je izabrao kao svog nasljednika. I u tome ste se prevarili moj Gospodaru. Nije vas izabrao Myu nego Lord Malicius. Istina vi nosite titulu gospodara Tame, ali samo zato što se Lord Malicius ne želi pojaviti dok ne dođe njegovo vrijeme da zauzme svoje mjesto. A to mjesto je Gospodar Tame. Jer Lord Malicius je jedan i jedini Gospodar Tame, a vi trenutno Gospodaru ako želite ostati u milosti Njegove Zloće bolje vam je da poslušate Njegove upute. Inače vam se crno piše. A tko je taj Lord uopće? Kako nikad nisam čuo za njega i kako to da se uključuje u rat. – ispali u rafalu Ryma
Gospodaru, sastat ćete se s Lordom Maliciusom i onda Njega sve pitate ako se usuđujete. Ja na vašem mjestu ne bih imao toliko hrabrosti. – odgovori stvor, nakloni se i nestane onako kako je došao.
Koji vrag je ovo bilo? Šta si taj tamo nikad čuo Lord zamišlja. Da ću plesati kako on svira. Ja sam Gospodar Tame i ja odlučujem tko će živjeti.
Ispričavam se što ste dugo čekali na post, ali uhvatili smo se ispitni rokovi, tako da sam u stisci i nisam stigla pisati. Sad do početka trećeg mjeseca neću stići pisati, ali ču čitati vaše komentare, posteve i komentirati
pozdravljam: Witch king of Angmar, Hanon, May Stox, Mimy the wicked witch, Jocelyn, koji fakin šit, crazy world, In the shadows, i wish i could fly away
ostavi trag… (42) | printaj. | x | ^
Posljednji zajednički obiteljski trenuci?
U suncem okupanoj sobi na krevetu je sjedila Kathryn i razmišljala koliko će se od večeras promijeniti život njene obitelji. Henry odlazi na akademiju. Koliko joj god bilo drago zbog njegovog uspjeha toliko je i tužna jer neće biti njenog velikog brata u blizini da se poigra nekad s njom, ali on je sad odrastao i neće se više htjeti igrati s derištem kao što je ona. I na te misli joj lagano krenu teći kristalne suze kad netko pokuca na vrata. Naprijed! Vrata se snažno otvore i u sobu uđe njezin otac. Ah ti si. – reče Kathryn.
Pripazi na ton, mlada damo. Ja sam ti ipak otac. Oprosti – reče tiho Kathryn
Kathy, oprosti ti meni za ono za ručkom. U redu je tata, razumijem. Kćeri, pusti me da objasnim. Reagirao sam onako jer se bojim za tebe. Nije da ja mislim da si nesposobna ili kukavica. Naprotiv, u tebi ima toliko tvoje majke a ona je jedna od najhrabrijih i najsposobnij osoba koje poznajem. Ja znam što znači biti član Crvenog Odreda i kakva je opasnost i ne bih podnio tu bol da te izgubim. Ali Henrya si pustio. – reče Kathryn kroz blage suze. Istina, brata sam ti pustio ali i to samo zbog tvoje majke koja me je uvjerila da je on sada sigurniji na akademiji nego ovdje. Lakše je čuvati samo tebe nego obadvoje a na akademiji je okružen ljudima kojima vjerujem i kojem poštujem, a tebe čuvam ja osobno moja princenzo. Na te se riječi Kathryn nasmije. Tako je, hoću da vidim onaj lijepi osmijeh. I poškaklja ju. Hi hi, nemoj tata znaš da sam škakljiva, hi hi.
Što se to tu događa? – uđe Josephine u sobu. Nasmijavam svoju princezu. – odgovori James. I da, prije nego što išta kažeš sredili smo sve nesuglasice. U redu reče Josephine. Znači sad se možemo zabaviti. Uzme jedan od jastuka s Kathryninog kreveta i pogodi Jamesa. Tuča jastucima! – vikne Kathryn i tada doleti Henry u sobu i uključi se u igru.
Nećete se zabljavati bez mene valjda? – upita kroz smijeh Henry
Dugo su se zabljavali, prepričavali anegdote iz prošlosti, ali se isto taki prisjetili i nekih ne baš tako sretnih trenutaka. Zaključili su da su ih svi lijpi i tužni događaji još jače povezali. Shvatili su da su u priči proveli toliko sati da je vani već pao mrak. Zar je već toliko sati?! – u nevjerici upita Henry
Nažalost da. – odgovori James
Henry trebao bi se ići odmoriti, sutra u podne kreće tvoj vlak.
Je si li spakirao sve stvari ? – upita ga majka
Da, još jučer. I provjerio sam dvaput jesam li nešto zaboravio uzeti. Bravo, sine – reče Josephine i snažno ga zagrli. U redu je mama, pa nije da odlazim zauvijek. Josrphine, Henry je u pravu. Pusti ga sad, ti i ja moramo ići razgovarati s Owenom i Victoriom. Rekli su mi da imaju neke novosti.
Vratili su se tako brzo? - upita ga Josephine.
Hajde idemo odmah. Djeco a vi se odmorite.
Da! – odgovoriše uglas brat i sestra
Dok su silazili niz stepenice Josephine počne: James ovo mi se nimalo ne sviđa. Nisu trebali vratiti tako brzo osim ako nešto nije u redu.
Da, znam. I ja sam zabrinut. Nadam se da glasine nisu točne.
Kakve glasine, James?
Ma, nema veze. Rekavši to, uđoše u Kristalnu dvoranu gdje su stajali Owen i Victoria sa neohrabrujućim izrazima lica. James spusti glavu i tiho upita – Owen, jesu li glasine istinite?
Owen duboko udahne i odgovori potvrdno. Da, Crni Odred okuplja vojsku. Molim?! – u nevjerici vikne Josephine
Kako je to moguće? Ne znam Joey, ali da sile zla se pripremaju za rat što znači da bi i mi morali – odgovori Victoria
Morali bi, ali ne odmah. Prvo moramo izvaditi kartu i vidjeti kako ćemo rasporediti snage. Jer mi nećemo imati toliku silu kolikom će raspolagati Zlo.
Owen donese kartu i čtvoro vođa sjedne za okrugli stol i počne se pripremati.
ostavi trag… (30) | printaj. | x | ^
Kraj četvrtog poglavlja
Tada se James sjetio Tonyevih riječi. Pa jeli moguće da je Kathryn ta osoba koja će osloboditi moć tame? Oče, oče! – iz razmišljanja ga je tgnuo Henry. Oče, a ta tamna strana koju spominješ to je Crni Odred. Zar ne? To je točno, ali ne potpuno. – reče James. Vidiš Henry, zlo i tama nisu organizacija osoba kao što ni dobro nije samo Crveni Odred. Ja vjerujem da svaka osoba u sebi nosi komadić dobrote, ali isto tako i svaka osoba ima tamnu stranu. Kod nekih ona se iskazuje a kod drugih je duboko zakopana. Crni Odred predstavlja čisto zlo, ali na svijetu ima jako mnogo zlih ljudi. Ali isto tako ima i jako mnogo osoba s čistim srcem. I oni možda nisu uključeni u rad odrganizacije ali svojim postojanjem daju nadu za napredak. I znači, oče, zadatak Crvenog Odreda je iskorijeniti zlo? Pa . . ., ne baš – odgovori James. Nikada se nešto ne može potpuno iskorijeniti. Ne razumijem – odgovori Henry. Sine, tko god dobije ovaj rat nije apsolutan pobjednik. Naša strana to zna ali ne znam da li i je druga svjesna toga. Ako postoji dobro mora postojati i zlo i obrnuto inače ne bi bilo ravnoteže u svemiru. Shvaćaš sad? Mislim da mi je sad jasnije. To nešto slično kao s danom i s noći? – upita Henry. Odličan primjer sine, vidim da si ne samo fizički nego i mentalno sazrio za akademiju. I želim ti reći da te volim i silno sam ponosan na tebe. – reče James i u očima mu se pojave suze. Hvala, oče. To mi mnogo znači. Idi se sad spremi do kraja a ja moram razgovarati s tvojom sestrom. Sretno ti bilo. – reče Henry kroz smijeh. A što bi to trebalo značiti? – upita ga otac Ništa, ništa. – reče Henry i otrči prema svojoj sobi.
Uf, a sad teži dio. – pomisli James u sebi i krene prema sobi svoje kćeri.
ostavi trag… (35) | printaj. | x | ^
Legenda o Crvenom Odredu
nije me dugo bilo jer sam imala problema- umro mi je tata i još su se zaredali kolokviji pa evo sada jedan duži post
Obitelj O'Donnel je sjedila za doručkom i razgovarala o Henryevom rođendanu. Braco jesi sretan što uskoro odlaziš na akademiju? – pitala ga je Kathryn. Naravno da da. Neću moć spavati od uzbuđenja noćas. Vjerujem ti. Ja moram čekati još šest godina. Na to Jamesu iz ruke ispade šalica s kavom. Molim? Kathryn, o čem ti govoriš? Pa za šest godina ću imati 16 i ja ću se moći prijaviti na akademiju. A tko ti je rekao da i ti ideš na akademiju? – upita ju otac. Pa, nitko. Ali mislila sam da je to gotova stvar. Ako ide Henry da mogu i ja. A ne mlada damo. Ne ideš ti na akademiju bar ne akademiju Crvenog Odreda. – reče James. A čiju onda? Da neću možda na akademiju Crnog Odreda?! – upita bijesno Kathryn. Na to su svi ušutili. Dušo tata nije mislio to – reče joj majka. Ne Josephine pusti ju. Mislio sam Kathy da ćeš na glazbenu akademiju. Svi tvoji učitelji kažu da si prirodno nadarena za glazbu. Ali ja ne želim na glazbenu akademiju! Ja želim na akademiju Crvenog Odreda. Želim se boriti za bolju budućnost čovječanstva. Baš kao ti i mama i stric Owen. Zašto me ne možeš shvatiti.? Pričat ćemo o tome kad narasteš i još si mala i ne shvaćaš što se događa oko tebe. Nije istina. Za tebe ću uvijek biti mala curica i nikad mi ništa nećeš dopustiti. Sebičan si. Ustane od stola i potrči prema svojoj sobi. Kathryn! – vikne majka za njom. Ne, Joey. Pogriješio sam. Ovo moram ja srediti. Ali ne odmah. Pustit ću je da se malo ispuše. I tad se okrene sinu. Ako se ne varam, sinoć sam ti obećao nešto pokazati. Dođi samnom. Idemo u Kristalnu dvoranu. U kristalnu dvoranu? Da. Zašto? Pa nikad nam nisi dao da idemo tamo. Zato što ni ti ni tvoja sestra niste bili dovoljno stari da ju vidite. A ti si sad dorastao tome. Došli su pred vrata visoka 3 metra od čistog kristala obrubljena sa rubinima – znakom vatre, akvamarina – znakom vode, smaragdom – znakom zemlje i biserom – znakom zraka. Svaki od vođa imali su prsten s jednim od tih kamenja. James je unio šifru i vrata se otvoriše. Henry je ušao u prostoriju otvorenih usta, ali riječi nisu izlazili iz njih. Vidim da ti se sviđa. – reče mu otac. I te kako. U sredini dvorane nalazio se okrugli stol sav od kristala, a oko njega četiri stolice svaka posebna na svoj način. Kad je prišao stolu vidio pet urezbarenih simbola. Po jedan ispred svake stolice i jedan u sredini stola. Sjedni, Henry. Ispričet ću ti legendu o nastanku Crvenog odreda. – reče mu otac. Prije 560 godina ovu organizaciju osnovale su četiri vrlo moćne osobe. Osobe koje su posjedovale moć četiri elemnta. Leema je bio vođa i posjedovao je moć vatre, on je ujedno bio i najmoćniji od svih, njegov zamjenik bio je Ryo s moći zemlje, Urania s moći zraka i Layla s moći vode. Kako bi postojao neki red u organizaciji, uzeli su prva četiri slova starogrčkog alfabeta: alfa, beta, gama i delta. Te oznake su sačuvane do danas, a i poredak je očuvan.
A peti simbol? – upita Henry. Ovaj u sredini. Ah, da peti simbol. – odgovori James. To je simbol najveće moći na svijetu. Henry. Da, oče. Henry slušaj dobro - ovaj simbol predstavlja Srce Oriona. Srce Oriona? – upita Henry. Srce Oriona nitko od vođa nije vidio – nastavi James. Legenda kaže da su ga osnivači dali na čuvanje jednoj obitelji sve dok se ne rodi osoba koja će moći osloboditi tu moć i slomiti moć tame. I što je najvažćnije ta osoba mora biti dovoljno snažna da ju ta moć ne ubije. Stoljećima su vođe Crvenog Odreda tražile tu obitelj i tu izabranu osobu da im pomogne u borbi ali nisu ih našli.
ostavi trag… (34) | printaj. | x | ^
Rymina prošlost
Dok se dvorcem Svijetla širio smijeh u dvorcu Sjena kako je bilo ime stožera Crnog Odreda vladala je mrtvačka tišina. U svom uredu u potpunom mraku je sjedio njihov vođa Ryma. Poslje Myronovog posjeta navrla su sjećanja na njegovo prijateljstvo sa Jamesom i Owenom. Njih trojica su bili najbolji prijatelji u školi. James je bio visok i snažan, Owen pametan, a Ryma on je jednostavno bio Ryma. Postali su prijatelji onog dana kad mu je James pomogao da se obrani od školskih nasilnika. Sitan, mršav,relativno nizak, odvojen od drugih Ryma je uvijek bio na meti nasilnika. Sve dok im jednog dana James nije priprjetio i otjerao. Kad su završili školu prijavili su se na akademiju Crvenog Odreda i sva trojica su zadovoljili. Owen je naravno bio prvi na pismenom dijelu, a na tehničkom Ryma i James su podijelili prvo mjesto. Bili su nerazdvojni i u svemu su se slagali do dana kad je na akademiju došla ona – Josephine Victoria Crane. Ryma se zaljubio u nju istog trena, a i James je bacio oko na nju. Ali nije imao velike šanse jer se njoj nisu sviđali sportaši. Brzo se sprijateljila s Rymom. Čak su nekad i učili zajedno. Ryma je sve skupljao hrabrost da ju pozove van ali nikako. Jedna večer je od dobrog Ryme pretvorila bezdušnog čovjeka. To večer je padala kiša, a Josephine je trčala mokra kao miš. Tad se odnekud stvorio James s kišobranom. Ponudio joj je da ju otprati do doma što je bilo oko nekih sat vremena hoda za kojih su se upoznali i počeli zaljubljivati. Kad su došli pred dom Josephine je poljubila James, a to je s prozora vidio Ryma. Nešto je u njemu puklo i srce mu je prekrio veo mržnje. Platit ćeš mi za ovo James Robert O'Donnel. Kunem ti se da ćeš mi platiti. Ali nećeš znati ni kada ni kako. Te večeri je Ryma nestao sa akademije i nitko nije znao kamo. James i Josephine koji su sada postali par i Owen su ga neko vrijeme tražili ali kao da je u zemlju propao. A to i nije bilo daleko od istine. Ryma je pristupio akademiji Crnog Odreda koja je djelovala u tajnosti. U početku nitko nije htio imati posla s Rymom jer su se bojali da bi mogao biti špijun, ali saznali sa njegovu želju za osvetom i to im je bilo dostatno da ga prihvate. Ubrzo se Ryma pokazao kao najbolji, pa ga je i sam vođa gospodar Myu pozvao na privatne sate. U njemu je vidio svog budućeg nasljednika što su svi na akdemiji pretpostavljali. Po Rymi se vidjelo kako je njegova mržnja velika i kako mu je srce zatrovano do točke bez povratka. Tako su prolazile godine. James i Owen su se isticali kao najbolji na akademiji Svijetla, a Ryma na akademiji Sjena. Više nikad nisu čuli jedni za druge do dana kad su James, Owen i Josephine postali vođe Crvenog Odreda. Ali oni nisu mogli ni naslutiti da se na drugoj strani nalazi njihov nekadašnji najbolji prijatelj.
Tada se Ryma vrati u stvarnost. U svoj ured u kojem je proveo skoro deset godina. Odmah nakon smrti gospodara Myue plaćenici su postavili Rymu na njegovo mjesto. Sjetio se sreće kada je ušao u taj ured i sjeo u stolicu. Sada je on gospodar Tame i konačno će biti onako kako on želi. Međutim prošlo je već deset godina, a James O'Donnel je još uvijek živ. Nije ga tješilo ni to da je James izgubio mnogo ljudi ni to da Zlo dobiva sve više pristaša. Neki su čak bili iz redova Crvenog Odreda. njegov najbolji plaćenik je nekadašnji delta vođa Crvenog Odreda. njega je zanimao samo James kojemu je dobro išlo. Oženjen je ženom koju Ryma voli više od svega, a sad čak imaju dvoje djece. A najviše ga je patilo što je James sretan sa svojom malom obitelji. Ali ja ću mu oduzeti tu sreću. – reče naglas Ryma. Pridobit ću tvoju djecu na svoju stranu a onda i Josephine. Ostat ćeš sam James. Ostat ćeš sam i Zlo će potpuno zavladat svijetom a ti ćeš ostati živ kako bi sve to gledao u mukama. Ha ha ha ha ha – sad i dvorcem Sjena orio smijeh, ali ovo nije bio smjeh ljubavi kao u dvorcu Svijetla. Ne, ovo je bio smijeh s dahom smrti. Smijeh kakav se nekad širio paklom kad su stizale nove duše.
ostavi trag… (28) | printaj. | x | ^
Treće poglavlje
Treće poglavlje
Sunce je poslalo tople zrake kroz prozor i natjeralo Kathryn da se probudi iz lijepog sna. Još malo pa će Henryev rođenda pomisli Kathryn u sebi. Nadam se da će mu se svidjeti poklon. To će mu trebati kad postane član Crvenog odreda.
Trebam ustati spremiti se za doručak. Kathryn je bila tipična desetogodišnjakinja ili je to ono što je mislila. Sa svojih metar pedest dva bila je relativno visoka za svoju dob. No to ju nikad zabrinjavalo jer je cijela obitelj bila visoka. Pa Henry ima 16 godina i skoro je visok kao tata. Imala je plavu polukovračavu kosu do pola leđa i oči plave i duboke kao ocean. Imala je jednake oči kao njena majka. Čak i naslijedila i majčinu porculansku put. Joj, koliko je to već sati. Zbilja se moram požuriti – reče naglas kad je pogledala na sat. Obukla je traperice i omiljenu plavu majicu kad netko pokuca na vrata. Naprijed! Mama? Otkud ti? Došla sam da vidim jesi ustala. Jesam, ali jutro je kao stvoreno za spavanje. Da. Mama je li sve u redu? Nekako si odsutna. Sve je u redu – reče Josephine i okrene glavu. Razmišljala sam kako ste ti i brat tako brzo odrasli. Pa ne kaže se uzalud da djeca brzo rastu. – reče Kathryn i nasmije se. Dušo, sjedni molim te. Mama? Znala sam da ima nešto u tvome posjetu. Ne ne Kathryn. Samo . . . znaš koliko te tvoj otac i ja volimo. Vjerojatno znaš kakva je situacija i da bitke postaju sve žešće. Tako da mnogo razmišljam o tvojoj i bratovoj sigurnosti. Henry će vjerojatno pristupiti akademiji Crvenog Odreda tako da će otići na sigurno mjesto, ali ti si mi velika briga. Reci mi mama, kako da ne budem. Molim? – upita žačuđeno Josephine. Znam kakvo je stanje na ratištu i da morate biti skoncentrirani na svaki slijedeći potez jer jedan krivi korak može sve riješiti. Kad si ti tako sazrela? Pa, imaš samo 10 godina. – upita ju mama. U teškim vremenima djeca brže sazrijevaju i brže odrastaju. – nasmije se Kathryn. Njena majka se isto nasmije. Dođi dušo. Idemo na doručak tvoj otac i brat nas vjerojatno već čekaju. Da i sigurno su živčani jer ne mogu jesti. Pogotovo Henry. I obje prasnu u smijeh. Toliko su se smijali da su ih čuli svi u dvorcu Svijetla.
ostavi trag… (19) | printaj. | x | ^
Vizija koje nije trebalo biti
Ne, Henry, ne. Vrati se! Henry!!!!!!! Josephine se probudila oblivena hladnim znojem. Joey, što je? – upita zabrinuti James. Sanjala sam Rymu. Rymu? – upita James. Da, Rymu. Odveo je Henrya kako bi ti platio. Hoće se preko naše djece osvetiti tebi. James moraš ga spriječiti i zaštiti djecu! I brizne u plač. James ju zagrli – ššš š š š. Smiri se. Sve će biti u redu. To je samo san. Smiri se samo. Ne, James nije bio san, kao da sam bila u sobi s Rymom i gledala ga u oči i vidjela onaj njegov zlokoban osmijeh. James ju pusti iz naručja, uhvati za ramena i reče – pogledaj me u oči. I ona digne glavu i pogleda ga svojim očima plavim i dubokim kao ocean koje je i Kathryn naslijedila. Slušaj me Joesphine. Neću dopustiti da se išta dogodi Henryu, Kathryn i tebi. Ovo je bio samo san, ali neću ga uzeti zdravo za gotovo. Znam da je Ryma željan osvete i ne isključujem mogućnosz da će ju ostvariti preko djece. Zato te i molim da se smiriš. Idemo sad spavati i ujutro ćemo smisliti plan kako ih zaštiti. Ali ne sad, nego ujutro. Znaš da je ujutro pametnije od večeri. Rekavši to poljubi ju u čelo i kaže – Volim te, Joey. I ja volim tebe James – reče Josephine i sklupča se u njegov zagrljaj.
Još netko je u to vrijeme imao problema sa snom. Par metara od spavaće sobe bračnog para O'Donnel njihov sin Henry ležao je u svojoj sobi u svom krevetu i razmišljao. Još dva dana. Još samo dva dana i imat ću šesnaest godina. I onda ću konačno moći pristupiti obuci za časnika Crvenog Odreda. Još samo dva dana i postat ću borac kao i moj otac i njegov otac i tako nastaviti tradiciju obitelji O'Donnel. Jedva čekam. A sad stvarno moram pokušati odspavati. Kako ću ustati ujutro? A još je i otac rekao kako mi želi nešto pokazati. Jutro će brzno svanuti, a ja ni oka nisam sklopio. Okrene se na drugu stranu i zaspe momak uskoro muškarac crne kose i plavih očiju.
ostavi trag… (34) | printaj. | x | ^
Naznake gospodara tame
U isto vrijeme u stožeru Crnog odreda
Jeste našli to dijete?! – upita zakukuljena spodoba.
Ne, gopodaru. Kao da to dijete nije ni rođeno. Jednostavno nema zapisa o njemu ili njoj. Postoji samo jedno dijete koje je umrlo tri mjeseca poslije rođenja. – odgovorio je jedan od ljudi u crnom koji su stajali pred spodom.
To dijete postoji – preosikće sjenka – prorčanstva nikad nisu pogriješila, a pogotovo ne ova od prije 500 godina. Hoću da nađete to dijete ili će netko platiti svojom glavom. Jasno?! Da, gospodaru! – odgovore plaćenici. Dobro, a sad mi se gubite s očiju! – odgovori spodoba. Plaćenici se brzo okrenuže prema vratima i odoše da slučajno gospodar ne bi ispunio svoju prijetnju i izvršio nečiju dekapitaciju. Ha ha ha ha spodoba začu hladan i poznat smijeh. Na što si spao Ryma. – čuo se samo glas – ne možeš pronaći jedno dijete. Ha ha.
To dijete nije obično i ti to dobro znaš – odgovori Ryma. Glas ga prekine – da nije obično dijete, ali je opet samo dijete. Ako ti sad zadaje muke što li će biti za 10 godina. Za 10 godina? – upita zbunjeno Ryma. Da, zar neznaš ostatak proročanstva? Ne – reče Ryma – zar ima i nastavak? Ima – reče sjena i sad ću ti ga reći. I tad sjena posta osoba od krvi i mesa. Bio je visok oko metar osamdeset i bio je zakukuljen kao i Ryma, ali se nazirala smeđa kosa i prodorno zelene oči koje su ledile krv u žilama. Ali kao da Rymu njegov izgled nije iznenadio nego naprotiv mirno progovori – Hajde, Myron nastavi – i Ryma krene prema stolici da sjedne. To ti je najpametnija odluka danas Ryma. Sjedni jer će te ovo iznenaditi. Ovo moram čuti – pomisli Ryma u sebi i zlobno se nasmiješi. Pa da počnem – reče Myron – kao prvo to dijete što tražiš je djevojčica i postoji, a ja znam gdje je i čija je kćer. Čija?! – uzvikne Ryma – reci i odmah idem po nju. NE! – vikne Myron – ni ja ne bih ovo znao da nije tvog štićenika. Anthony Banksa. Tony zna tko je ona?! I nije mi rekao?! Ne, to nije moguće – odvrati Ryma. Hmm . . . kako slabo poznaješ ljude Ryma. Oni su licemjeri i prevrtljivci. Slijedio sam Tonya jer mi je već neko vrijeme sumnjiv. Znaš koga je posjetio? Ryma ga je blijedo gledao, odakle da on zna koga Tony posjećuje. Mislio je u sebi. Ne? – nastavi Myron – pa posjetio je svoje stare prijatelje koji su sada vođe Crvenog Odreda. i pretpostavljam da im je rekao za proročanstvo. Kako znaš da je išao razgledavati a ne špijunirati?! – vikne iznervirani Ryma – koliko znam ti nemožeš kao ni ja ući u Crveni odred. To može samo Tony. I znam da nije istina to što govoriš. Tony me ne bi izdao. On . . . on mi je poput sina. Myron mu priđe i zgrabi za ramena - Pa on je izdao čovjeka koji mu je spasio život ne jednom nego više puta. Nije ni trepnuo kad si ga tražio da ubije O'Donnela. Da nije bilo onog Danielsa danas bi imali muku manje. Zar misliš da nije u stanju to opet učiniti. Ne! Lažeš – vikne kroz suze Ryma – znam da mi Tony ne bi to napravio. Što se dogodilo s tobom Ryma? Bio si najbolji plaćenik među svima nama. Kad se birao vođa odreda nismo ni sumnjali da ćeš to biti ti. A sad ti je jedan čovjek to napravio. Pretvorio te u mekušca. Trgni se Ryma! Znaš što ti je zadatak. Ubij O'Donnela. oteo ti je osobu koju si najviše volio. Uzeo ti je Josephine i on za taj čin mora platiti. Da, O'Donnel mora platiti. – reče Ryma pomračenog pogleda. On mi je uzeo Joey. Da nije bilo njega ona bi sada bila moja žena. Ali ne, neću ga ubiti. Natjerat ću ga da pati. I to znaš kako? Kako? – upita Myron vidno zadovoljan što se njegov suborac trgnuo. Osvetiti ću mu se preko njegove djece. Prvi će biti sin – Henrik Zachary O'Donnell. Što više boli nego kad vlastita djeca ispaštaju zbog roditeljskih grijeha. I to prvorođeni sin jedinac. Ha ha ha – James Mattew O'Donnel platit ćeš mi za sve. Ha ha ha.
Jezivi smijeh se prolomio palačom Crnog odreda. Svi su se stresli jer su znali da je njihov gospodar smislio pakleni plan.
ostavi trag… (20) | printaj. | x | ^
Drugo poglavlje
James je ušao u sobu gdje je čvrsto spavala njegova mezimica, desetogodišnja Kathryn. Sjeo je na kraj kreveta i razmišljao o Anthonyu. Jel moguće da je ovo slatko i nevino stvorenje rođeno kako bi izvuklo svijet na pravi put. Istina je da je nešto bilo drukčije tog dana kad se ona rodila nego onda kad se rodio Henry. Ali mislio je da je to njega jer je dobio dugo željenu kćer. Narvno da je volio Henrya pa bio mu je sin i to prvorođeni, ali nekako je osjećao da Henry ne treba toliku zaštitu kao njegova sestrica. A onda se sjetio još nečega što je rekao Anthony da je na njoj da izabere put. Što znači da postoji mogućnost da se okrene i mračnoj strani. Ma ne, to je nemoguće. Pokušavao se u to uvjeriti ali nešto mu ipak nije dalo mira. Tada u sobu uđe njegova žena. Razmišljaš o Tonyevim riječima, zar ne? – upita Josephine. Da, gledam ju kako spava i jednostavno ne mogu vjerovati, ali nešto me bocka i ne da mira. Što ti misliš? Jel bi ona doista mogla biti to dijete iz proročanstva?
Josephine ga zagrli i počne govoriti – ne znam što bih mislila. Razmišljala sam o proročanstvu i sjetila se kako mi je otac uvijek govorio da se svatko na ovom svijetu rađa s misijom. Nečija je veća, nečija manja, ali svatko je važan za stvaranje velikih stvari bile one zle ili dobre, ali opet su velike. Zato nikad ne smijemo željeti vlastitu smrt jer sve ima svoj razlog. Svaki uspjeh i neuspijeh dolazi upravo onda kakda se treba dogoditi i ne trebamo očajavati jer sve će na kraju biti dobro. Tako da je i Kathryn možda rođena s velikom misijom i da učini velike stvari. Samo je pitanje jesu li one dobre ili zle.
A pred vratima njihov razgovor je slušao Henry. O čemu oni to pričaju – mislio je u sebi. Kathryn ima veliku misiju? Ne, to nije moguće. Pa ona je njegova mala sestrica.
ostavi trag… (21) | printaj. | x | ^
Kraj prvog poglavlja
Ako se ne varam ona je rođena 15. kolovoza, jel tako – Tako je, reče James, ali kako . . . Anthony ga odsječe i nastavi. U proročanstvu stoji: '' Dijete rođeno petnaestog dana mjeseca kolovoza na granici smjene sunca i mjeseca godine 2370. razbit će moć mraka i donijeti mir i ravnotežu svijetu.''
Ali Kathryn nije jedino dijete rođeno na taj dan – reče Josephine. Tisuće djece diljem zemaljske kugle rođeno rođeno je na taj dan. Da to je istina reče Anthony, ali samo dvoje djece rođeno je na granici smjene sunca i mjeseca, odnosno u suton. Kathryn i jedan dječak u Engleskoj koji je umro tri mjeseca nakon rođenja. Tako da to samo može biti Kathryn.
Čekaj malo – vikne Josephine – Govoriš nam da je naše dijete nekakv spasitelj i mi bi ti trebali samo tako vjerovati?! Što hoćeš od nas?
Hoću da ju sakrijete negdje, ona ima tek deset godina i još nije ni svjesna svojih moći. Pošaljite ju negdje gdje nitko osim vas dvoje neće znati. Kako ne bi bila u doticaju ni sa tamnom stranom ali ni sa stranom svjetla. Kad doraste na njoj će biti da odabere stranu. Ako izabere vašu ispunit će proročanstvo, a ako ne . . . svijetom će zavladati strah, teror, mržnja i tama.
Ovo je sve što sam vam imao reći, a na vama je da odlučite. Ja odlazim i ne znam da li ćemo se više vidjeti. Čekaj! – James ga je uhvatio za rame - Nemoj učiniti nikakvu glupost, u redu? I blago ga pogleda.
Ti si dobar čovjek James i zaslužio si sve najbolje u životu, a ja ću se potruditi da to konačno i dobiješ. Ja moram platiti za svoje grijehe. Čuvaj sebe, Josephine i napose svoju djecu. Oni su nam jedina šansa da se spasimo. – rekavši to Anthony nestade u oblaku dima.
ostavi trag… (11) | printaj. | x | ^
